Godinama sam gledao tekući omjer i mislio da je sve pod kontrolom. Bio sam u krivu.
Stanje prije promjene
Tvrtka u kojoj sam radio kao financijski analitičar imala je tekući omjer oko 1,8 — što bi trebalo biti solidno. No plaće su kasnile, dobavljači su zvali svaki tjedan, a menadžment nije razumio zašto. Problem nije bio u omjeru, nego u tome što smo gledali statičnu sliku umjesto toka. Zalihe su bile uključene u izračun, a prodavale su se sporo. Novac jednostavno nije bio dostupan kada je trebalo.
Što se promijenilo
Počeli smo pratiti CCC — ciklus konverzije gotovine — umjesto samo omjera. Otkrili smo da nam treba 74 dana da naplatimo potraživanja, a dobavljačima plaćamo za 30 dana. Taj raskorak od 44 dana bio je pravi problem. Dogovorili smo produljenje rokova plaćanja s ključnim dobavljačima na 55 dana i uveli tjedni pregled slobodnog novčanog toka.
Statički omjer govori gdje si bio. Novčani tok govori gdje ideš.
Šest mjeseci nakon promjene pristupa, kašnjenja plaćanja smanjena su na nulu. Nije čudo — samo drugačiji alat za pravi problem.